Kratka istorija ikebane

Japanska riječ ikebana potiče od dvije riječi, ikeru i hana, i znači aranžirati cvijeće ili, u prenesenom značenju, dati novi život cvijeću. Smatra se da običaj aranžiranja cvijeća potiče iz Kine i da je vezan sa budizmom. Cvijeće aranžirano tako da se proteže u vis prema nebu je jasan simbol duhovnosti i vjere. Po jednoj  teoriji se taj običaj prenosi u Japan iz Kine u šestom vijeku naše ere, a po drugoj je običaj obožavanja prirode kroz prinošenje darova napravljenih od zimzelenog drveća i cvijeća postojao u Japanu i prije naše ere.

Ikebana se, u danas prepoznatljivom obliku, prvo pojavila u periodu Muromachi (14-16 vijek) u Japanu. U tom periodu se stvara i japanski kanon ljepote - arhitektura, ceremonija pijenja čaja, pozorišthe Noh, uređenje vrtova itd. Ikebanom su se bavili samo muškarci i to umjetnici tzv. doboshu koji su imali ovlašćenje od svojih daimyo-a i shogun-a (feudalnih gospodara i generala). Jedan od najuticajnijih umjetnika je bio Ikenobo Senkei, svešenik hrama Rokkakudo iz Kyota.

U periodu Edo ikebana je doživjela transformaciju i prešla iz klase samuraja u klasu urbanih trgovaca. U to doba ikebana se zove Rikka (cvijeće koje stoji) i odlikuje se striktnim pravilima. Rikka naglašava prirodu, koncepte prolaznosti vremena i prostora i povezana je i sa šintoizmom. Rikku zamjenjuje nešto jednostavnija Seika (ili Shoka) koja je zasnovana na principu trojstva = nebo, zemlja i čovjek, koji su prisutni u svakom aranžmanu. Još jednostavniji stil zvan nageire (ubaciti) se pojavljuje i postaje dio ceremnonije pijenja čaja.

U periodu Meiji ikebana je doživjela procvat. U to doba i žene dobivaju dozvolu da se bave ikebanom.
Krajem 19. vijeka, pod uticajem zapada, Ohara Unshin popularizuje stil pravljenja ikebane u plitkim vazama - tzv. moribana.
Pod modernom ikebanom podrazumijevamo ikebanu koja se počela razvijati 30tih godina prošlog vijeka pa na ovamo i to pod uticajem noviih mislenih pravaca.

Po knjizi Sogetsu Textbook 3-4 (s. 114)

Kommentarer

Populære innlegg